Priznajte, poveselili ste se radu od kuće, otkazivanju konferencija i pomisli da ne morate imati riječ na sastanku. A onda se šef sjetio da postoji Zoom.
I sada vidite ono što vam od početka tvrdim, a to je da je javni nastup prisutan uvijek i svugdje, kakve god okolnosti bile jer, posao se ipak mora odraditi, a život nekako ipak ide dalje.
Znam da su mnogi pomislili kako će cijela ova situacija i neizvjesnost javni nastup staviti u drugi plan. Moram priznati da je i meni to na trenutak palo na pamet. Srećom, vi se i dalje bojite, a ja u miru mogu nastaviti svoj zadatak: oslobađati vas straha od javnog nastupa. Online nastupa, po novom.
Dobrodošli u online svijet!
Svijet u kojem ne morate vidjeti sugovornika ako preko cijelog ekrana 'zalijepite' prezentaciju.
Svijet u kojem se govor tijela svodi na neutralan izraz lica s kojeg, doduše, ne možete iščitati dosadu, ali ni zadovoljstvo.
Svijet u kojem je pogled usmjeren u samo jednu točku (tko zna koju?), u kojem sami morate pitati 'Je li ovo što sam rekao/la jasno? Ima li pitanja? Mogu li prijeći na sljedeći slajd?', jer mogu prolaziti i desetci minuta bez povratne informacije, gdje na kraju nećete dobiti pljesak ili tapšanje po ramenu nego hladno 'Hvala' i zatim 'Offline'.
Sve je lakše online. Osim kad nije.
Online sastanci, prezentacije ili razgovori za posao zvuče podnošljivo samo na prvu. Online nastup podliježe jednakim pravilima kao i nastup uživo: moramo isporučiti jednaku kvalitetu, a naša publika ili sugovornici očekuju isto što i uživo: da je tema zanimljiva i da smo mi kvalitetan predavač/govornik. Dapače, sada to očekuju i više jer nema previše toga što im može odvući pažnju od vašeg izlaganja. Sada je ta pažnja u potpunosti na vama.
Super, zar ne?
Vjerujem da ćete se složiti sa mnom, podjednako je neugodno kada nema ama baš nikakve povratne informacije i kada je jedini šum koji čujete zvuk vlastitog glasa kao i kada morate stajati na pozornici ispred par stotina ljudi.
I kako onda doskočiti strahu od online javnog nastupa?
Kao i javnom nastupu uživo. Dobro pripremite temu i povedite računa o sitnicama koje uživo možete zanemariti, ali online nikako:
Dovedite u red svoju pozadinu. Ne mislim na stražnjicu.
Kod online sastanaka dobra je vijest da vaši sugovornici ne obraćaju pažnju samo na vas.
Loša je vijest da obraćaju pažnju i na sve ono što im nikako ne bi trebalo biti u fokusu, a to je vaše okruženje (Što mu to visi na zidu? Kakav joj je to ormar? Koje su to knjige na polici?).
Online morate voditi računa o svemu što vaša kamera 'hvata', a to nije nužno vaše lice. Pospremite nered, ali ponajviše obratite pažnju na svoju odjeću.
Iza vas je bijeli zid? Obucite crvenu majicu umjesto bijele. Imate šarene tapete? Obucite nešto jednobojno kako ne biste podsjećali na kameleona. Pripazite da vam ukrasi u sobi ili na zidu ne rade 'magareće uši' ili da vam biljka ne 'raste iz glave'.
Naučite gledati ljude u oči.
Prirodno nam je gledati u lica ljudi s kojima razgovaramo. U online razgovoru to je malo teže postići.
Ako gledate u nečije lice na monitoru, ta osoba će imati dojam da gledate u dno ekrana. Želite li da netko stvarno ima osjećaj da ga gledate u oči (što je posebno važno ako razgovarate s potencijalnim klijentom ili nekoga pokušavate uvjeriti u nešto), gledajte u kameru, a ne u svoj monitor. To je u početku neobično, ali jedino ispravno. Naviknite se.
Zapamtite, biologiju ne zanima tehnologija.
Ljudi su primarno vizualna bića, a preko 80 posto naše komunikacije odvija se neverbalno. Tehnologija tome ne može doskočiti: čak i kada komunicirano online, bitno je što naše tijelo radi.
Ako se u uredu tijekom sastanka katkad vrtite u stolcu, vjerojatno vam nitko neće zamjeriti međutim, ta navika jako upada u oči prilikom video razgovora. Ako niste sigurni vrpoljite li se u stolcu tijekom online sastanka, radije ga zamijenite običnim.
Kad smo već kod toga, nije svejedno jeste li u kadar smjestili samo svoje lice i ramena ili i ruke. Želite li tijekom sastanka izgledati kao živo biće, namjestite kameru tako da se vide vaše ruke i gestikulacija.
Dozirajte slajdove.
Prilikom nastupa uživo pogled ljudi u publici prirodno skakuće s govornika na slajdove njegove prezentacije i obrnuto. Međutim, osudite li svoje online sugovornike samo na prezentaciju, imajte na umu da statična i monotona slika upropaštava koncentraciju publike jednako koliko i žamor u nekoj dvorani.
Prije nego što zbog toga dobijete ideju uključiti animacije i druge specijalne efekte u svoj Power Point, razmislite radije o tome da prikažete slajd onda kada slijedi nova informacija na njemu, a ako o toj informaciji namjeravate govoriti idućih par minuta, vratite kameru natrag na sebe. Na taj način postići ćete dinamiku koju uživo uzimamo zdravo za gotovo, a u online nastupu itekako nedostaje.
Je li lakše nastupati online ili uživo?
Čak i oni koji strahuju od nastupa uživo povjeravaju mi da im online komunikacija predstavlja daleko veći problem. Neprirodna je, kažu. I u pravu su.
Iako postoji puno stvari koje ne volimo kod nastupa uživo, on ima prednosti koje online nastup naprosto nema:
Osjećamo energiju drugih ljudi, a to znači i podršku kada nam je potrebna.
Vidimo nečije klimanje glavom ili odobravajući smješak, što puno znači.
Prepoznajemo da je netko zainteresiran za temu jer se nagnuo prema naprijed i zagledao u slajd.
Vidimo stvarna živa lica u pokretu, a ne zamrznute izraze i pogled kao na osobnoj iskaznici.
Ubacite u taj popis još i neko šuškanje, mobitel izvađen iz džepa, došaptavanje u prvom redu ili kašljucanje u zadnjem i dobit ćete atmosferu koja, naspram glasne tišine online svijeta, i nije toliko loša.
Možda je dobro da su nas okolnosti natjerale na virtualnu komunikaciju u većoj mjeri nego što bismo to sami odabrali. Možda zbog toga napokon počnemo primjećivati sve šarmantne detalje od kojih se javni nastup sastoji i shvatimo da nema tehnologije koja bi mogla zamijeniti kontakt uživo.
