Priznajem, u današnje vrijeme teže se odlučiti za javni nastup nego što je to bio slučaj prije dvadesetak godina. Krivim internet.
Treninzi javnog nastupa dvosmjerna su ulica: ja podučavam svoje polaznike vrijednoj vještini, a oni mene kontinuirano podsjećaju kako je to biti početnik i brinuti oko stvari kojima se ja možda više ne opterećujem.
Upravo jedan takav produktivan razgovor dogodio se nedavno, kada sam jednog svog polaznika (za potrebe ovog bloga nazvat ćemo ga Luka) podučavala kako javno nastupati u medijima. Luka nije bio oduševljen idejom da bi jednoga dana morao dati izjavu za medije, a kada sam ga upitala zbog čega ga ta pomisao uznemiruje, dao je vrlo zanimljiv odgovor koji mi je dao misliti: "Ne želim biti internetska senzacija. Ne želim da moja snimka postane viralna ako sam rekao nešto glupo i da se to širi po društvenim mrežama."
Moram priznati da je ovo vrlo dobar argument za izbjegavanje javnog nastupa. Zbilja, danas smo gotovo svi javne osobe, sviđalo nam se to ili ne. Prečesto bez previše razmišljanja ostavljamo komentare na društvenim mrežama pod vlastitim imenom i prezimenom na svim mogućim profilima i stranicama; ukoliko netko želi, može nas guglati i saznati o nama gotovo sve što mu padne na pamet; a u današnje vrijeme nažalost je postalo normalno da u bilo kojem trenutku možete osvanuti na nekom Instagram profilu posvećenom modi ili u nečijem Facebook postu.
Da se razumijemo, sve su to protuzakonite stvari ukoliko se objavljuju bez vašeg znanja i protiv vašeg pristanka te imate pravo tražiti da se uklone. Usput rečeno, znate li da se iza brojnih popularnih memes koje i sami rado koristite i prosljeđujete kriju stvarni, obični ljudi koji uopće nisu željeli postati internetske seznacije (i koji, opet usput rečeno, nisu imali nikakvu financijsku ili kakvu drugu korist od činjenice da za njihovo lice zna cijeli online svijet)? Toliko o tome.
Pratite li određene YouTube kanale o vijestima iz svijeta slavnih ili naše internetske portale s rubrikama posvećenim showbizz sceni, nerijetko ćete vidjeti vijest o tome da je, primjerice, neka pjevačica objavila Instagram post od kojeg su novinari napravili vijest te da su u tekstu naveli nekoliko citata fanova koji su komentirali taj Instagram post. Pozitivno ili negativno komentirali, da se razumijemo.
Jednako tako, vjerojatno ste primijetili da u takvim zabavnim rubrikama nerijetko kolaju i vijesti o tome kako je, primjerice, neki super poznati glumac 'poklopio' svog fana izjavom na Tweeteru i kako je iz toga nastala cijela rasprava u koju se uključilo još mnogo drugih fanova.
Možete doma u miru grickati kokice i čitati vijest o tome što, do jučer potpuno anonimni, ljudi imaju za reći o nevjernom dečku Khloe Kardashian ili o glasinama da su 'Rachel i Ross' iz Prijatelja u stvarnom životu zajedno. Iako mi je to smiješno, osobno ne krivim kolege što kreiraju sadržaj takve vrste. To su vrlo čitani tekstovi, a koji medij ne želi imati velik broj posjeta i klikova?
Međutim, krivim itekako vas jer ne pazite što objavljujete!
Koliko god je moj polaznik u pravu kada smatra da u današnje vrijeme naše izjave ili snimke mogu i prelako, te potpuno neplanirano, postati viralne i svakome 'na izvol'te' za komentiranje, autocenzura je daleko opasnija od toga da javno iznosite svoje mišljenje.
Ne želite li, poput Luke, biti 'internetska senzacija', toplo preporučam da provjerite postavke privatnosti svojih profila na društvenim mrežama i da malo bacite oko na svoje komentare i postove. Svi mi s vremenom sazrijevamo i mijenjamo stavove. Problem je u tome što internet pamti i stvari oko kojih smo se mi već davno predomislili stoga, pročešljajte svoju online povijest i riješite se svega što ne odgovara tome kakva ste osoba danas. Po mogućnosti, i ubuduće se suzdržavajte od komentiranja određenih tema kada niste hladne glave i kada nemate kvalitetne argumente koji bi mogli biti informativni drugim ljudima. U prijevodu, ne morate se suzdržavati komentara jer je autocenzura loša stvar, samo pripazite da zvučite suvislo i preuzmite odgovornost za to što ste rekli. Ako ste već imali potrebu reći.
Najvažnija stvar koju morate naučiti, kada je vaš javni nastup u pitanju, je samokontrola. Nema tog novinara ili društvene mreže koja vas može prikazati u lošem svjetlu, ukoliko vi sami ne dajete povod za to. Prije nego što se uhvatite tipkovnice, promislite o onome što ćete napisati baš kao da morate promisliti o tome da dajete izjavu za središnji dnevnik.
Ukoliko mislite da nešto ne biste mogli reći u kameru, možda ne biste trebali ni pred nekoliko stotina ili tisuća svojih pratitelja na društvenim mrežama - doista nema razlike. Ili, kako je Oscar Wilde lijepo rekao: "Čovjek ne bi smio raditi ništa o čemu ne može govoriti za nedjeljnim ručkom."
U suprotnom, itekako vam se može dogoditi da postanete 'internetska senzacija', i to bez pomoći novinara. Znate, novinari su ozbiljni ljudi i nisu plaćeni kako bi se bavili vašim šašavim izjavama i komentarima ili kako bi od vas radili senzaciju. Za to već imaju dovoljno javnih osoba. Nažalost, ne može se isto reći za vašeg nezrelog partnera koji s drugima dijeli screenshot vašeg zadnjeg WhatsApp razgovora ili za vašeg prpošnog prijatelja koji će na svom javnom profilu bez problema podijeliti vašu fotografiju s kriglom pive u ruci ili čak za vašeg kolegu koji ne vidi ništa sporno u toj slici s team buildinga koji se oteo kontroli. I da, možda doista nema potrebe da komentirate nešto što je objavio Justin Bieber. Koliko god je primamljiva ideja da vam on sam odgovori, to je siguran put u slavu na koju niste spremni. Pogotovo ako je vaš komentar bio negativan ili naprosto glup.
Ne želite li biti 'internetska senzacija', naprije pogledajte kakvo je stanje u vašem vlastitom online dvorištu i tko su vaši online susjedi s kojima razmjenjujete podatke i informacije, a tek onda počnite strahovati od novinara i javnih nastupa u medijima. ;)
